Što je paragliding?
Paraglajder je letjelica izgrađena samo od tkanine i užadi s kojom je moguće uzlijetati i slijetati stojeći (bez kotača). Zvono je u obliku krila, profila kao kod aviona, te kao i kod njih omogućuje uzgon iznad određene brzine.
Otvoreno, krilo ima površinu od oko 30 četvornih metara. Sklopljenog, možete ga staviti zajedno s dodacima (čizme, kaciga, kaput,…) u veliki ruksak.
Kako se usmjerava?
U rukama nosite dva prstena koji su pričvršćeni za stražnji dio krila (stražni rub). Spuštanjem lijeve ruke spušta se lijevi dio zadnjeg ruba. To uzrokuje kočenje lijeve strane krila i skretanje ulijevo. Istodobnim povlačenjem oba prstena kočite, a ponovnim podizanjem ruku ubrzavate.
Paraglajder ima posebno svojstvo koje ne dijeli s drugim letjelicama: kada otpustite komande, odmah se uspravlja i leti ravno. To ga čini najlakšim zrakoplovom za upravljanje, budući da ne zahtijeva toliko osjetljivosti u komandama kao, na primjer, trokutasto krilo ili mali avion.
Sigurno je?
Sigurnost u paraglidingu ovisi o pilotovoj dobroj obučenosti i prikladnosti krila te vremenskim uvjetima na njegovoj razini. Letenje s nedovoljnom formacijom, s preteškom jedrilicom ili u uvjetima koji vas nadmašuju može biti vrlo opasno.
Nesreće u školi posljednjih su godina praktički eliminirane zahvaljujući profesionalizaciji instruktora. Školski letovi, koji se izvode s krilima lakim za pilotiranje i uvijek u mirnim zračnim uvjetima, nose minimalan rizik. Kvaliteta obuke i određena kontrola pilota koji su upravo završili školu zahvaljujući sustavu kvalifikacija znače da su se nesreće među početnicima posljednjih godina smanjile na stvarno niske razine, unatoč činjenici da je mogućnost nesreće očito još uvijek postoji.
Druga stvar je let koji preferiraju visoki piloti i natjecatelji, u toplinskim i turbulentnim uvjetima. Paraglajder se ne snalazi osobito dobro u ovakvim uvjetima i potrebno je dosta iskustva i vještine za kontrolu određenih situacija. Uvijek održavanje sigurne visine (100 metara ili više) jamči našu sigurnost, ali letenje pod ovakvim uvjetima može biti stvarno opasno. Svake godine otprilike 2% aktivnih natjecatelja doživi nesreću koja zahtijeva liječničku pomoć. Kao i u drugim rizičnim sportovima, poput motociklizma ili penjanja, sportaš bira rizik koji je spreman preuzeti.